Paperback Æ Santhana putopis PDF Ò


Santhana putopis Ova na momente avanturistički putopisna a ponegdje filozofski dokumentarna knjiga Santhana avantura je kroz misao i nemisao Radnja počinje u jednom zagrebačkom restoranu pa preko Istambula do Afganistana; nastavlja se na južnim morima gdje autor sudjeluje u osposobljavanju potonule jahte i jedri tisuće kilometara da bi došao do zadnjeg raja otoka Mauricijusa


6 thoughts on “Santhana putopis

  1. Matej Vidaković Matej Vidaković says:

    UVODNA NAPOMENA Ovaj sam osvrt odlučio napisati u specifičnom ključu i u malo neobičnom obliku Htio bih da on bude nešto kao poruka poslana nekom budućem Mateju koji će ga moći pročitati za mjesec dva tri godinu ili nekoliko godina i doživjeti ovaj trenutak u kojemu sada pišem Isto tako htio bih da zvuči kao da se jedan makar malo stariji Matej ustvari prisjeća jednog razdoblja Odatle izrazito retrospektivni tonU to sam vrijeme živio sa svojim bratićem na devetom katu stare socijalističke zgrade smještene na Radničkoj ulici u Zagrebu Nije to ustvari bio moj pravi bratić nego bratić moje mame ali recimo da je meni iz posve tehničkih razloga bilo prihvatljivo nazivati ga bratićem On je radio u blizini stana kao animator na dječjim predstavama čekajući da zapali u ljetnu sezonu do Dubrovnika Ja sam studirao i cijelu tu godinu imao problema sa smještajem i stanovima Baš me je zato i pristao primiti na neko vrijeme odnosno prije nego što ode na raditi Dobro smo se slagaliMoji su dani uglavnom bili mješavina predavanja na koja sam odlazio manje više redovito i nalaženja sa dvoje troje prijatelja po nekim uvučenim zagrebačkim kafićima u kojima smo pretresali fenomenologiju i marksizam dolazeći uvijek iznova do zaključka da Marxova misao iako snažan i moćan korektiv i vrelo inspiracije i danas nužno u svojem profano teološkom zahvatu ostaje bezsadržajna premještajući eshatologiju u ovaj svijet što se ponajviše i pokazalo raspadom socijalističkih eksperimenata Ostalo vrijeme sam provodio mahom čitajući sve što bi mi došlo pod ruku od raznih komparativnih studija iz religiologije što mi je bio drugi predmet na faksu uz filozofiju pa sve do Paula Celana ili Roberta Gravesa Kad mi je bilo lijeno skočiti do studentske menze trknuo bih do Konzuma preko puta zgrade po rižoto sa piletinom i povrćem To je nekako hrana koja je obilježila to razdoblje i njezin miris je neraskidivo povezan sa sjećanjem na te daneU svakom slučaju često sam bio razdiran onom egzistencijalnom tjeskobom za koju mladi ljudi često misle da je svojstvena samo njima dok ne shvate da ona predstavlja nešto kao temeljno agregatno stanje ljudskog bivstvovanja No hrpom malenih radosti projektirao sam a i svi moji prijatelji neki smisao pokušavajući barem nešto izgraditi iz svojeg života I posljednje ali nikako ne najmanje važno bio sam luđački zaljubljen u jednu predivnu djevojku sa mojeg faksa Imala je kosu boje karamele nevjerojatno iskren pristup ljudima neiskvaren u svojoj jednostavnosti simpatičnu naviku da joj lice lagano porumeni kad joj je neugodno i za razliku od većine cura koje sam upoznavao otkad sam otišao na faks ostavljala je dojam osobe koja je svjesna da nešto traži i koja nije samo na proputovanju kroz studij filozofije bez sposobnosti da naštrebane sadržaje poveže u koherentnu cjelinu i ugradi ih u svoj sustav mišljenja Pjesma po imenu Tomorrow U2 a sa njihove ploče October sa dominantnom irskom folk temom u pozadini nekako je postala njezina pjesma i svako moje razmišljanje o njoj završi se u naručju Bonovog glasa koji kao da izriče još jednu dijagnozu vremena stojeći pod oblačnim nebom na dublinskim dokovima i iščekuje kraj svijeta kakvog poznajemoNekako u okviru svega napisanog bratić mi je u jednom razgovoru spomenuo kako je Santhana Borne Bebeka najbolji putopis koji je on ikada pročitao Budući da sam znao da čita jako puno a osobito putopise te kako je i sam putovao uspio me zaintrigirati Na svojim je putešestvijama prošao Kinu Tursku te jednu balkansku turu cestom Srbija Bugarska Makedonija i Grčka što je bio dovoljan razlog da se porazmisli o njegovoj preporuciZa Bebeka sam znao ponajprije kao su autora također kultnog putopisa U potrazi za staklenim gradom napisanog zajedno sa Željkom Malnarom koji je inače meni bio najdraži putopis dotada I tako sam u najcrnjim dubinama arhiva knjižnice Božidara Adžije u Zagrebu uspio iskopati jedan primjerak Santhane iz 1979Zapadnjačka opsjednutost istočnjačkim duhovnim konceptima meni osobno je vrlo zanimljiva Kao religiologu koji ozbiljno i sistematično pristupa tim sadržajima često mi je smiješno vidjeti banalizirane zapadnjačke instant pristupe bogatoj azijskoj riznici koji uključuju krivotvorenje svega od yoge do zena S druge strane takav nemaran i barbarski pristup često me i ljuti Kod Bebeka se toga neće naći Nije on izbjegao vremenu u kojem piše iako je kraj sedamdesetih još uvijek postoje horde zakašnjelih hipija koje u Indiji gledaju egzotičnu destinaciju povezanu sa terminima poput samospoznaje i samootkrivenja no Bebek se dokazuje kao dijete vremena daleko inteligentnije od krda Pristupajući svemu sa zdravom europskom dozom cinizma i sarkazma ali opet otvoreno i sa interesom i uvažavanjem Najbolje se to ogleda u njegovom kratkom boravku u ašramu u Puriju koji je smješten na sam kraj knjige To iskustvo figurativno iscrtava njegovu duhovnu kartu On ostaje dosljedan Europljanin koji između pasivizirane izolacije u potrazi za duhovnim vrhuncima bira život i kretanje ne odričući kontemplativnoj dimenziji njezinu vrijednost A to je možda najviše što Zapadnjak u susretu sa intenzitetom Indije i možeIsto tako Bebek a kasnije i Malnar bili su možda posljednji od velikih arhetipskih putnika bez pozerstva i lažne dubine kojekakvih Rostuhara i drugih suvremenih putopisaca koji danas na račun unutarnje podijeljenosti zapadnog društva i njegovih lažnih predodžbi o avanturističkom duhu unutar samoga sebe prodaju prosječnom čovjeku kojekakve degustacije slobode ili međuovisnost spiritualnog figurativnog i doslovnog putovanja obogaćene izlizanim frazamaBebek osim crvenog pasoša koji ga gotovo bez ikakvih problema propušta kroz granice svih tada nesvrstanih zemalja i iskrene znatiželje mladog čovjeka nema ništa Ništa od idealizma kasnijih putnika ništa od želje da proda samoga sebe ili svoje duboke uvide I upravo ga taj stav vodi od vožnje u ukletom autobusu kroz afganistanske planine jahanja kroz pakistanske stepe sa lokalnim trgovcima plovidbe do Tajlanda do jedrenja prema Mauricijusu i kasnije u naručje Indije Izmjenjuju se pasusi neopterećeni velikim uvidima sa događajima koji se čitaju poput najnapetijeg detektivskog romana Međutim ništa nema usiljenu težinu Ono što se čitatelju daje samo je autentični pokušaj mladog čovjeka da uroni u kulture koje susreće da ih razumije ne kao jedan od hipija već kao onaj koji je svjestan da im već rođenjem ne pripada i neće im pripadati unatoč svoj marihuani koju ispuši i svim mantrama koje otpjeva ali raspravljajući s njima živeći rame uz rame s njima kroz neko vrijeme postat će sam bogatiji i rafiniraniji u svojem stavu prema svijetu To je jedna od odlika pravog putnika zasigurnoMoj prastari primjerak Santhane bio je prepun pravopisnih pogrešaka uredničkih propusta raskupusan i ponovno uvezivan što će reći bez izvornog omota ali ništa od togad nije onemogućilo knjigu da dopre do mene i ostavi svoje tragove Prave knjige nisu ovisne o takvim kategorijama jer ih uvijek nadrastu i probiju se kroz njihRekao bih da imam novi najdraži putopis Hvala bratiću A ja sad odoh još jednom pustiti Tomorrow


  2. Mirna Mirna says:

    Blago rečeno oduševljena sam Nevjerojatna priča napisana izrazito pitkim lako čitljivim stilom naprosto te uvuče i samo okrećeš stranice Duhovitost pripovijedanja o dogodovštinama i iskustvima s ljudima tijekom putovanja ma čista milina Očarava me avanturizam put bez plana snalaženje i smišljanje rješenja putem Nepredvidljivost i prilagođavanje situacijama pregovori s lokalcima izvjesna doza rizika Metoda “pokušaja i pogreške” kao obrazac putničke svakodnevice Iznenađujuće su spretno i jezgovito parafraziranisažeti razgovori i iskustva iz razdoblja boravka u ashramu Nema tu izolirane interpretacije autora koja bi narušila cjelovitost dojma Potpuno je jasno odvojen njegov komentar razmatranje situacije “iz njegove glave” od događaja ili razgovora koje prepričava Ima zaista zanimljivih uvida pa iako sam knjigu pročitala u svega nekoliko dana još uvijek razmišljam o njoj jer je toliko slojevita Ljudi su samo ljudi ali kulturološke razlike i pitanja mentaliteta nipošto nisu zanemarivi dovode do pitanja postojanja nepomirljivih razlika Čime je to sve uvjetovano je li moguće istinsko razumijevanje ili se prilagodba došljaka u stranome okruženju temelji na uvažavanju granica i prihvaćanju nepremostivosti razlika? Nameću se svakakva pitanja od onih vezanih uz pojam identiteta do granica ostvarivosti prilagodbe mogućnosti usvajanja i prihvaćanja itd Nerazumijevanje se opet podmeće kao pozadinska tema koja svrdla po mozguPitanje istokazapada Razlika u interpretaciji istovjetnosti ? Različiti načini učenja i tumačenja svijeta oko sebe Zapad ponekad pokušava preuzeti “filozofiju istoka” ali primjećuju li zapadnjaci da oni tamo to ne rade ne miješaju kruške i jabuke i drže se svojeg? Čini mi se da zapadni čovjek potaknut imperijalističkim mindsetom jer povijest je pokazala da on ovladava svime ako ne milom onda silom pokušava nasilno utrpati “njihovo u naše kalupe” Štoviše modelira i igra se sa pridavanjima značenja i poistovjećivanjima stvari kojima ne bi trebao Ne razumije sebe pa bježi u neke sfere u kojima novu “filozofiju” i istinu temelji na idejama koje su nusprodukt vlastite fantazije mašte i pritom se ne zamara vjerodostojnošću interpretacije To dovodi do još većeg unutarnjeg nesklada koji čak više nije niti autentičan Zapadnjaci su usmjereni gotovo isključivo na sebe pa odatle možda i otuđenost unutar suvremenog društva Djeluje mi kao da istočnjačka kultura zagovara vrstu samoodgoja zasnovanu na promatranju svijeta oko sebe i traženja načina uspostavljanja veze s istim Više pažnje se pridaje strpljenju spontanom i nenasilnom usvajanju promatranju bez objašnjavanja i lijepljenja etiketa Prihvaćaju bez modeliranja Mi zapadnjaci smo skloni uobličavanju ili da kažem izobličavanju Krojenju prema sebi Da l' zapadnjaci siluju “istočnjačku filozofiju” zato jer ih nitko s one strane ne napada? Jer se oni drže svoga pa odabiru da ih se ne tiče što se zapadnjaci igraju nečime čime ne znaju rukovati?Mislim da tu stajem D I da mi ovo nije jedino čitanje ove knjige “Možda indijska joga nije prikladna za europskog čovjeka možda postoje fine sociološke psihološke i biološke razlike Manipulacija kičme zatim simboli na koje se koncentriramo u meditaciji sve to je bilo razvijeno za indijsko tijelo i mentalitet”“Tek po njegovu mirnom licu vidjelo se koliko su evropska i američka lica poprimila stalni grč napetosti i straha od egzistencije koji se prenosi valjda od generacije na generaciju dok se potpuno nije zamrznuo i ostao tako zaleđen na licima Taj pečat napetosti taj zamrznuti vrisak nosimo svi ali ga ne primjećujemo”“U školi čovjek uči korak po korak učenjem napamet od drugih kreiranih pravila i formulaU nemisaonom školstvu najveći dio vremena ništa se ne događa nema progresa no onda najedanput bljesak i saznanje se iskristalizira”“sva misao sva filozofija sve je to samo taština Misteriji univerzuma istine su iznad dometa riječi”


  3. Miro Kuzman Miro Kuzman says:

    must read


  4. Gaj Tomas Gaj Tomas says:

    Pomalo drugačije od Malnara manje avanturistički te više dokumentarno Na trenutke ostavlja bez daha prepričavajući na zanimljiv način


  5. Christopher Christopher says:

    There are a lot of travelogues that describe a young man’s journey to India in the days of the overland trail from Istanbul to Kathmandu but Borna Bebek’s Santhana is unusual The author is a Croatian and while many hundreds or thousands of Yugoslavs headed east in the 1960s and 1970s as a non aligned country they could travel anywhere visa free there is almost nothing written in English about this phenomenon The journey was made in 1977 the very last days of the overland trail which ended soon after with the Islamic revolution in Iran and the Soviet invasion of Afghanistan And finally Bebek took a remarkably roundabout way of getting to IndiaAfter he left his native Zagreb in January 1977 Bebek traveled by bus train and even horseback across Bulgaria Turkey Iran Afghanistan and Pakistan Since I read Santhana after proceeding through a large number of books on the “hippie trail” I found it fascinating how by 1977 the hippie era was seen as ancient history A backpacker hitting India or Southeast Asia in 2014 is not so different from those doing the same journey in 2004 but Borna and his travel companions see themselves as very different in outlook from those who did the trail in the late SixtiesBut instead of crossing from Pakistan into India straightaway Bebek helped an American acuaintance raise a sunken yacht off Karachi from where they sailed first to Thailand and then to Mauritius Only after this vast journey over land and sea did Bebek head for India So the book will also interest those wanting to read about travel in Thailand and Mauritius in the Seventies I was surprised to read that Thailand was already a major sex tourism destination by this time ladyboys and all and Bebek writes of fat balding mechanics from Düsseldorf and hard working French plumbers come to make their dreams come true for a week One aspect of Thailand that has disappeared however is what Bebek calls “Vietnam fall out” American veterans who stayed in Southeast Asia after the war and launched all sorts of dodgy businessesOnce Bebek reaches India he madly dashes around wishing he could be in every part of that country at once He recounts visits to the Golden Temple and Taj Mahal but mostly passes over his “tourism” phase Eventually tired of all the sightseeing and wanting to pursue his spiritual search he settles into the holy city of Puri in the state of Orissa After five months in an ashram he catches malaria recovers after a long hospital stay and then decides to head home Santhana is an interesting memoir and uite readable I am happy that I added it to my library The one major downside of the book is the lack of any biography of its author Bebek seems to have lived a remarkable life for a young Yugoslav well before his overland journey being educated in England the United States and Germany but we only hear the briefest asides of this cosmopolitan upbringing No translator is credited for the book it was originally published in Serbo Croatian in 1979 Did Bebek speak English so well?


  6. Iva Iva says:

    Fenomenalan putopis jedan od najiskrenijih i najluđih koje sam čitala a čitala sam ih jako puno Svakom preporučam


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *