Na putu u skrivenu dolinu Epub í Na putu MOBI


Na putu u skrivenu dolinu “Između fikcijske i putopisne proze između Zagreba i dalekih prostranstava Indije Nepala i Tibeta knjiga Davora Rostuhara “Na putu u skrivenu dolinu” potraga je kakvih je malo Nakon prve putopisne knjige “Samo nek’ se kreće” koja govori o njegovom putovanju biciklom od Zagreba do egipatskih piramida Rostuhar koji je u međuvremenu postao jedan od najcijenjenijih domaćih profesionalnih putnika opisao je uzbudljivo putovanje po Afganistanu Pakistanu Indiji Nepalu skrivenom kraljevstvu Mustang Kini i Tibetu potragu za budističkom legendom o skrivenoj dolini koja vlastitog autora uskoro odvodi na zanimljivu i jednako opasnu intimnu potragu za odgovorima na pitanja s kojima smo svi suočeniOva nesvakidašnja knjiga popraćena je fotografijama od kojih je autor neke objavio u časopisima National Geographic i Meridijani”Roman Simić If you want a book that will create a feeling you talk to someone about life and happyness this is the one Trough his journey the author is trying to find happyness and cause of existancehis troubles are relations with other gender friends other things in the world that interest himor not Also an interesting plus I would say are lots of photos he took that are interesting and art uality Amazing meditation on the traveler's search for meaning for the ultimate truth Very philosophical book that interwines philosophical uestions and answers along with an intimate descriptions of the journey in the spiritual lands both mental and physical Albeit very short it delivers a powerful meaning Putopis Ili bi bar trebao biti Putopisci oni koji pišu putem Valjda No Davor se potrudio da mu i to promakne Bar djelomično Bar većim djelom knjige Opisivanje posjećenih krajolika? Donekle No dati komentar na istu je zaista frustitrajuće Sama pomisao na to da je ova knjiga donekle dobra budi u meni neki gnusan strah od neukusa Duhovno putovanje duhovno nepotpuno osobe – mogla bi se također nasloviti Uzimajući knjigu u ruke pomislila sam da ću doživjeti sve te krajolike ljude mjesta i doživljaje kroz oči jednog našeg i k tome fotografa Iako me već u početku bolno srušila činjenica je dotični pisac „free lance“ novinar Čovjek bi pomislio da bi dotični također mogao biti duhom otvoren voljom neazustavljiv te žedan novih pustolovina ali pretpostavljam da navedeni izraz zaista bolje izražava radni stauts istoga No bez obzira na otuđene tuđice koje samo tako mahom kradu razum svagdašnji pošteno bi bilo i o samoj knjizi nešto reći Roman Horvat je naime teško dokučivi pseudonim pisca dotičnog jedna osoba suviše slobodnoga duha koja odluči u jednom trenutku da njegov život i nema nekog smisla ako ne posjeti Tibet Ili se bar makne iz Zagreba bar toliko da mu opet zafali Koja je onda logika hvaliti se osmo generacijskom „zagrebačkom čistočom“ koja Romanu očito nešto znači? I tako čitajući dalje nakon što je potvrđeno da je pisac čisti „Zagrepčanec“ te stiskajući stoga tu knjigu ponosnije i dižući je više dobijem od dotičnog još jedan dokaz iskrenosti i neiskvarenosti duše Ili nešto tako Roman se zakleo da neće lagati Tijekom cijelog romana Neće propustiti niti jednu činjenicu ili će se bar truditi da je ne propusti Zorno će dočarati sve ono vrijedno pisanja Potrudit će se čak isti tekst i ne predati na lekturu Vidiš li samo čitatelju da ti koji možeš samo čitati o mojim pustolovinama kako sam iskren i dobar? – začula sam odjednom glas u glaviTo zaista ne čujem svakoga dana Pribojala sam da pisanje dotičnoga ima veze s nečim božanskim te sam osjećala jaku potrebu da zaista pročitam knjigu Kako bih mogla napisati pošten komentar na umijeće čitanja gluposti Neću se previše truditi opisati opisivanje krajolika Onaj kome je do opisa krajolika neka jednostavno uzme turistički letak Bar bi se poštedio „duhovnog“ dijela putovanja Koliko je zaista smisleno od putopisca da piše roman? Opisivati naširoko svoj prekid sa djevojkom svoj strah od smrti te mnoge vrlo nepotrebne opise „zabava“? A isto tako samo nabrojati posjet afganistanskom skloništu za djecu ranjenu u ratu ili slično? Zaista nisam shvatila razliku između nakošenih djelova teksta te običnih Valjda je u nakošenima bio više iskren Poneki zaključci zaista su besmisleni „Na Zapadu odlagališta smeća su sakrivena od oči javnosti jer je to stvar estetike a ne ekologije U Indiji nije tako Ovdje svi sve bacaju svugdje te njeno smeće raste zajedno s njom A jednom kada zlo smeće na zlom Zapadu toliko naraste prouzročit će prljavi zli tumor dok će Indija biti svjesna tog tumora“ Zaista toliko se ponosimo a Indijci nam smećem mašu pred očima Sramota neka nas goni nas ljude koji u zabludi živimo zapadnije od Indije Sram i kuga na nas koje u Indiji još uvijek ima Fotografski dio knjige je stvar za sebe Uglavnom fotografije bez određene priče Fotografije koje pokazuju ono nužno drugačije od zlog zapadnog svijeta To je sve samo ne novinarska fotografija U većini njih osjeća se fotograf ono što se nebi trebalo ni naslućivati Iako zaista neke zaslužuju pohvalu Zanimljivo kako se samo na jednom mjestu spominje fotoaparat čiji mi je indentitet još uvijek nepoznat a očito je da je bio uz piscafotografa cijelo vrijeme Očekivati puno od mladog pisca je isto kao očekivati od zelene breskve da bude slatka Jednostavno joj treba vremena da sazrije Nije ovo loš putopis ali najmanje od svega opisuje put I ono što je nije puno više nego tek toliko da loše zaista nije Čitatelj nije pod nikakvkom vrstom manipulacije ali ga se u nešto pokušava uvjeriti „Ovo je putopis I zaista je dobar“

  • Paperback
  • 226 pages
  • Na putu u skrivenu dolinu
  • Davor Rostuhar
  • Croatian
  • 05 December 2014

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *